Škola i Čuvarnica

DVOJEZIČNA OSNOVNA ŠKOLA

Školska zgrada je izgradjena 1894. lj. Ona stoji pod obrambom spomenika i je jedna od najlipših zgradov sela. Zadnje renoviranje je bilo ljeta 1995. do 1998. Mjenovska osnovna škola je jednorazredna. To znači da se u jednom razredu podučavaju dica od 6 do 10 ljet.

Školu momentano pohadja 15 školarov. Podučavanje je dvojezično. Školari se u istoj mjeri podučavaju po hrvatsku i po nimšku. Od prvoga razreda se uču i tudji jezik engleski.

Momentano koordinira OŠ Mjenovo EU-Comenius projekt: “Život u dvojezični pokrajina Europe”. Pri ovom projektu suradjuje s drugimi manjiskimi školami Europi.

Od ljeta 1995. je u školskoj zgradi smješćena i čuvarnica. U njoj se dica odgajaju dvojezično.

 

ČUVARNICA

Kad su obnavljali 1980. ljeta novu osnovnu školu u Filežu, je zgradila općina u livom, dolnjem razredu čuvarnicu za dicu od 3 do 6 ljet, ku je 3. novembra 1980. otvorio ondašnji načelnik Alois Farkas iz Fileža. U čuvarnicu su išla dica iz Gerištofa, Mjenova i Fileža. Gerištofsku i mjenovsku dicu su vozili svaki dan malim općinskim busom u čuvarnicu i domom.

Na protuliće 1995. ljeta je zaključio općinski tanač, da će i Mjenovo dostati vlašću čuvarnicu.

U kratkom času se je općini ugodalo prenačiniti i prirediti za čuvarnicu prazne prostorije u prizemlju osnovne škole, tako da je mogla čuvarnica 2. oktobra 1995. ljeta početi svoje djelovanje s 12 dice. 2011. je Gradišćanska zemaljska vlada odobrila gradjevinsko prenačinjanje čuvarnice, ka se sada pelja kot dičinja grupa proširene starosti, ku pohadjaju dica od 3 ljet kot i školska dica. Danas phodja 10 dice iz čuvarnice i otpodne 5-6 dice iz osnovne škole mjenovsku čuvarnicu (9/2012).

Gradišćanski zakon za čuvarnice predvidja dvojezične čuvarnice. Čuvarnica je danas u mnogi slučaji prvo mjesto, kade se dica konfrontiraju s važnošćom jezika i vladanjem jezika. Ovde se postavi temelj za dalnji jezični razvitak diteta. Ako se u dvojezičnoj čuvarnici ne upotribljavaju obadva jeziki približno u istom opsegu (igre, pjesme, uputnice čuvarničarke itd.) onda doživi dite nehoteć jedan jezik kot važniji, bolji, lipši itd.

Jezik, ki se upotribljava samo u odredjenom vrimenu, kratko vrime ili samo u odredjeni situacija, se doživi kot slabiji ili se u ekstremnom slučaju i odbija. Ovakovo u ditetu učvršćeno držanje se samo teko i velikim trudom more korigirati. U praksi odvisi upotribljavanje hrvatskoga jezika kot “razgovornoga jezika” u čuvarnici od jezične kompetencije i ličnoga angažmana odgojiteljice.