Farska crikva

Mjenovo je od 1195. lj. slišilo pod opatiju Kloštra/Klostermarienberg reda cistercitov. Tada se je posjed Mjenovo nazivao „Ukas, Ukacs, Wkec“, ali već 1360.lj. se u jednom dokumentu imenuje „Munichhoff“. Izgradili su tzv. „Grangium/marof“ i redovniki su se duševno skrbili za ljude, ki su onde djelali. Po izničenju opatije uslijed turskih bojev (1532.lj.) naselili su ovde Hrvate, čiji potomći i dandanas u našem selu i u Gradišću živu.

Prva mala crikva izgradjena je 1731.lj. i posvećena na Diku Presvetoga Trojstva. Pokidob je s časom za rasteći broj stanovničtva nastala premala, su Mjenovci imali u planu izgraditi veću crikvu, za ku ali nisu imali ni patrona ni dosta pinez. 1870. lj. je Mjenovo imenovano samostalnom farom.

Dotada je Mjenovo bilo stoljeća dugo filijala filežke farske crikve.
Četira ljeta kašnije, 1874. lj. piše u farskoj kroniki Mjenova:

„Crikvu su izgradili ondašnji marljivi stanovniki uz pomoć dobročiniteljev. Veći i manji gospodari su se pretikali med sobom svojimi dari. Kamenje, ciglu, črip, pijesak, japno i drivo su vozili va božji stan. Siromahi su prez plaće pomagali zidarom i drivodjelcem. Po nekoliko miseci stala je na sredini sela hiža božja i diči naše stare oce i matere, ki su Bogu na diku, prez vanjske pomoći, podigli ovako lipu i veliku hižu božju.“

Crikva je izgradjena po klasičističnoj šemi jednostavne dvorane; čelna fasada s okruglim ukrasnim obrudom zida a ispred trospratni turam, ki je ostao od stare crikve iz ljeta 1731. i je izgradjen i više podignut (37m).

Glavni oltar je barokni oltar na stupe, iznad s plastičnom grupom predstavljajući Presv. Trojstvo i potiče naredno iz prve crikve (otpr. 1740. lj.). Veliki kip glavnoga oltara, Presv. Trojstvo, je nastao sredinom 19. st., dakle već od sto ljet kašnije nego glavni oltar. Štatua Majke Božje s Ditetom, tzv. Glockenmadonna, ka spominja na Milosnu štatuu u Željznom, more biti od kraja 17.st. i je tako najstarije umjetničko djelo u našoj crikvi. Livi bocni oltar je
Marijanski oltar (Lurdska Divica) iz kraja 19. st. I ovako koncipiran 1956. lj. Desni oltar, Antonski oltar je od 1884. lj. Prodikaonica je prilagodjena baroknom vrimenu.

Križni put, uljena slika sv. Leonharda, štacije križnoga puta, skulpture Srce Jezuševo i Srce Marijino, sv. Tomaš i Regina, kao i veliki križ, raspeti Kristuš na sredini desnoga zida su iz 2. polovice 19. st. Okolo crikve stoji pilj Presv. Trojstva iz 1787. lj., kameni pilj sv. Obitelji iz 1791. lj. i pilj Sv. Antona od 1915. lj. Još stariji je pilj Majke Božje s Ditetom na kraju sela na putu u Filež (1721. lj.). Crikvu su u toku ljet većputa popravili i obnovili. Veliko temeljito obnavljanje je bilo od 1996.-1998. lj. Tada se je crikva i priključila na centralno termalno grijanje. Nabavili su se i novi u boja naslikani obloki, ki predstavljaju 7 sakramentov. Oltarni prostor je novo uredjen, a narodni oltar i ambo su djelo gradišćanskoga umjetnika Tome Rešetarića.

Broj vjernikov pada zbog raseljavanja u grad i jako maloga broja narastaja. Dokle je još po I. svitskom boju bilo na Mjenovu 1356 vjernikov, privremeno ne prelazi broj 400.

Od početka 18. st. do danas nam je poznato imenom 14 duhovnikov, ki su se rodili u našem selu, 2 u Ameriki od mjenovskih roditeljev a 2 su umrli kot bogoslovi.

Isto je i 10 časnih sestar rodjeno na Mjenovu. Od utemeljenja samostalne fare (1870. lj.) su slijedeći duhovniki poslovali u nasem selu:

Isidor Blazovich (1870.-1907.)
Duh.savj. Matthias Windisch (1907.-1952.)
Mag. Stefan Horvath (1952./53., 1955./56.)
Dr. Stefan Geosits (1953.-1955.)
Msgr. Geza Horvath (1956.-1993.)
Anton Szlavich (1993.- )
Stipe Mlikotić
Marko Jukić
Ivan Vertešić
Vjekoslav Matić
Božidar Blažević

Mjenovska fara sliši pod dijecezu Željezno.