Povijest

MJENOVO – kratak povijesni pregled

Mjenovo u kotaru Gornja Pulja je staro povijesno tlo. Nalazi i iskopavanja svidoču o nazočnosti Keltov i Rimljanov na ovom prostoru.

U sridnjem vijeku je kuga pokosila čuda ljudi. Boji na granjici med Austrijom i Ugarskom kot i osvajački boji Turkov – 1529. lj. protiv Beča, 1532. lj. protiv Kisega – su smanjili stanovničtvo ovoga kraja. Mnoga sela su bila napušćena i porušena. U prvoj polovici 16. stoljeća su ovdašnji vlastelini naseljavali seljake Hrvate. I u naše selo se je naselilo novo stanovničtvo. Hrvatski naseljeniki su opet izgradili selo. Bilo je samo malo polja. Većina hatara su zapušćene loze, ke su sluľile kot pasišća. Stopr u 19. stoljeću su je krčili i pretvarali u polja.

Mjenovo je slišilo pod gospodstvo Kloštar (Klostermarienberg), a u gospodarstvenom pogledu nije bilo jako interesantno. Zato su se seljaki mogli relativno zaran, i to 1833. lj., iskupiti od gospošćine i tako su postali vlasniki zemlje i zemljišća. Zadnju ratu su platili 1874. lj. Kot znak zahvalnosti su izgradili isto ljeto novu crikvu, ka je bila posvećena Presvetomu Trojstvu. Mjenovo, donle filijala fare Filež, je postalo samostalna fara. 1894. lj. su veljek uz crikvu izgradili novu školsku zgradu, ka se i danas još hasnuje.

Zbog čemernih gospodarstvenih prilik počeli su se ljudi jur krajem 19. i početkom 20. stoljeca iseljavati u Ameriku. Ta trend se je nastavio i po I. svitskom boju. Neki iseljeniki su se opet vratili u domovinu. Na tu činjenicu spominje dio sela imenom Sotbend (od South Bend-a), kade su si ovi povratniki izgradili svoje stane.

I po II. svitskom boju su se mnogi iseljavali u SAD, u Kanadu i Australiju. Svako ljeto poišće nekoliko tih iseljenikov svoju staru domovinu. U obadvi svitski boji je poginulo skoro 150, zvećega mladih ljudi. 1858. lj. je cijelo selo izgorilo. Drugi veliki oganj 1920. lj. je zničio već od polovice svih stanov. Sve do šezdesetih ljet našega stoljeca je živila većina stanovničtva od poljodjelstva. Do današnjega dana se je jako smanjio broj seljačkih gospodarstvov. Obrtnikov je samo malo. Po boju je čuda ljudi prošlo djelati u Beč. Mnogi od njih su se s vrimenom naselili u Beču.

Dokle se je broj stanovničtva do II. svitskoga boja prem iseljavanja i boja držao med 1000 i 1200, padao je konstanto po II. svitskom boju. 1951. lj. je selo imalo samo još 826 stanovnikov, a danas uopće još samo 380. Analogno je padao i broj školarov od nekada već od 200 na do 10 dice.